Lektire

Dobrodošli na moj blog Ako vas muci neka lektira npiste porukom koja je!!!

02.12.2010.

"Antigona" Sofokle

Naziv djela: Antigona

Pisac: Sofokle

Vrsta djela: drama, tragedija

Vrijeme radnje: V stoljece

Mjesto radnje: Teba

O Soffoklu: Sofoklo (496-406. p.n.e) rodjen je u kolonu blizu Atene. Pretpostavlja se da je napisao vise od stotinu tragedija, od kojih je ocuvano njih sedam: Kralj Edip, Edip na Kolonu, Antikona, Filoktet, Ajart, Trahinjanke, Elektra. U tragediju je uveo treceg glumca i povecao hor sa dvanaest na petnaest clanova. U centar svojih drama postavio je covjeka i njegovu slobodnu volju, za razliku od dotadasnjih drama, gdje su voljom i sudbinom ljudi upravljali iskljucivo bogovi. Primjer takve samo svjesne i slobodne osobe jeste upravo Antigona.

Fabula: Tragedija Antigona sačinjena je od sedam činova. Naziv je dobila po glavnoj junakinji, kćeri tebanskog kralja Edipa. Poslije Edipove smrti, njegovi sinovi Eteoklo i Polinik u borbi za prijesto ubijaju jedan drugog. Tako na čelo tebanske vlasti dolazi Antigonin ujak Kreont. On je nakon pogibije svojih sestrića, Eteokla i Polinika, naredio da se Eteoklo sahrani po svim počastima, a zabranio je Polinikovu sahranu , proglasivši ga izdajnikom domovine. Ko bi slučajno pokušao pokopati i dostojno sahraniti Polinikovo tijelo, izložio bi se opasnosti smrtne kazne koju je propisao Kreont. Polinikove sestre Ismena i Antigona, posve različito prihvaćaju Kreontovu zapovjed; Ismena joj se bespogovorno pokorava, dok Antigona slijedi glas svoje sestrinske ljubavi i vjerničke dužnosti, prema kojima bi trebalo posuti prahom Polinikovo tijelo, kako bi njegova duša našla smiraj u svijetu ostalih mrtvih duša. Razgovor između Antigone i Ismene smješten je  u prologu ove tragedije i u njemu se upoznajemo sa Antigoninom odlučnom i hrabrom namjerom da prekrši Kreontovu zapovjed, koja se kosila i sa božijim i sa ljudskim zakonima. Prlikom pokopa brata Antigonu hvata Kreontov stražar i predaje je ljutitom Kreontu. On je iznenađen Antigoninom odlučnošću i presuđuje da Antigonu živu pokopaju u kraljevsku grobnicu. No, Kreontov sin Hemon, inače Antigonin zaručnik, pokušava spasiti svoju vjerenicu, ali dolazi kasno  i zatiče Antigonu mrtvu. Antigona je već bila izvšila samoubistvo, pa potrešne tim prizorom samoubistvo vrši i njen zaručnik Hemon. Saznavši za tragičnu smrt svoga sina sanoubistvo kasnije izvršava i Kreontova supruga, a Kreont ostaje sam, užasnut i skrhan bolom, odajući sliku žalosnog samodršca koji je i sam postao žrtva vlastite tiranije.

 Kratak sadrzaj:

PRVI ČIN
Poslije smrti Polinika i Eteokla, koji su poginuli u međusobnom sukobu, vlast u Tebi
preuzima njihov ujak Kreont. On je zabranio da se Polinikovo tijelo pokopa, jer je
Polinik izdao domovinu, borio se protiv nje. Onaj tko prekrši tu zapovjed bit ce
kažnjen, smrću.


DRUGI ČIN
Dolazi stražar i donosi lošu vijest da je netko prekršio zapovjed i pokopao
Polinika. Stražar dovodi krivca za to djelo, Antigonu.

TREĆI ČIN

Kreont ju zbog tog čina osuđuje na smrt. Kreont i Antigona se suprostavljaju
jedno drugom u nepomirljivom sukobu. Antigona objašnjava za šta se ona bori,
za Božji zakon, ali moć je na strani novog vladara i Antigona mora umrijeti
s Izmenom, sestrom, koja joj se sad pridružila.

ČETVRTI ČIN

Antigonin zaručnik, Hemon, traži od oca Kreonta milost za Antigonu. Sva ta
Hemonova preklinjanja nisu uspjela. Antigonu će za kaznu živu pokopati.

PETI ČIN
Tu počinje njezina tužaljka. Ona zajedno sa zborom oplakuje svoj  život, kojem
je uskraćena udaja. Antigona završava tužaljku sažeto, obrazloženim
opravdanjem.

ŠESTI ČIN
Tiresije, prorok, dolazi i objavljuje da je Kreont zabranjujući sahranu, okaljao
sebe i svoj grad. Ali i tada Kreont odbija da odstupi.  Jedino pred pretnjom nesreće
on žurno, ali uzaludno mjenja odluku da Antigonu oslobodi.

SEDMI ČIN
Hemon dolazi u zatvor, nalazi Antigonu mrtvu i sam se ubija. Euridika, Kreontova
žena umire čim je saznala za sinovo samoubojstvo. I tako Kreont ostaje sam kao puka sjena.


Glavni likovi: Antigona i Izmena, sestre, kćeri Edipove
Kreont, njihov ujak, kralj Tebanski
Hemon, sin Kreontov, zaručnik Antigonin

 

Opis glavnih likova:

Antigona: Hrabra, uporna, puna osjecanja duznosti, snazna i strastvena. Ne odustaje od svojeg nauma, cak ni pod prijetnjom smrcu. Hrabro se odupire Kreontu i ne zeli mu se pokoriti. I ne moze se oduprijeti svijesti, sestrinskoj ljubavi i religioznoj obvezi da se pokojnik pospe prahom da dobije mogucnost smirenja u svijetu mrtvih dusa.


Kreont: Grub vladar, podanici ga ne slušaju i boje ga se, odlučan je, vjeran je zemaljskom zakonu zbog kojega krši božanski zakon, na prvom mu je mjesto domovina, a to iskazuje mržnjom prema neprijatelju, u svim ga životnim odlukama vodi mržnja i na taj način ostaje bez obitelji.

 

Hemon: Sin Kreontov, koji je bio razapet izmedju ljubavi prema Antigoni i postovanja prema ocu. Ali ljubav je nadvladala postovanje.

 

Sporedni likovi:

 Tiresija, prorok
Euridika, žena Kreontova

stražar, zbor tebanskih starješina,

pratnja

 

Jezik i stil: Uzvišen stil pripovijedanja, korišteno je mnoštvo epiteta i aforističnih misli.

 

Tema: Antigonina pozrtvovanost i sestrinska ljubav na jednoj strani te Kreontova umna zaslijepljenost na drugoj strani glavne su teme ove Sofoklove tragedije.

 

Ideja: Treba poštovati one zakone koji ne ugrožavaju ljudski moral i koji podsti?u ljudsko dostojanstvo.

 

ELEMENTI TRAGEDIJE:
Tragični junak: Antigona – poštuje svoja načela i želi pokopati brata
Tragička krivnja: zbog njezinih ju načela osuđuju na smrt
Tragični završetak: Antigona umire
Dramski sukob: odvija se između dobrog – Antigone i lošeg – Kreonta


30.03.2010.

Ivo Andric “Most na Žepi”

Vrijeme radnje: ljeto

Mjesto radnje: Žepa

Kompozicija djela

Uvod: Naizmjenicno se prati sudbina dva lika, velikog vezira Jusufa porjeklom iz Žepe, i neimara, bezimenog tajnovitog Italijana koji dize mostove po Otomanskoj imperiji i koga vezir,  izasavsi kao pobjednik iz carigradskih dvorskih spletki, najavi da u rodnoj Žepi izgradi most.

Zaplet: Opis gradnje mosta, niz poteskoca. Uporan i predan poslu, bezimeni neimar, poslije svih iskusenja, ipak zavrsi most, ali se pri povratku u Carigrad razboli od kuge gdje izdahne u bolnici na rukama italijanskog franjevca.

Vrhunac: Veliki vezir Jusuf, primivsi tu vijest, naredi da se ostatak neimarove plate razdjeli bolnici i sirotinji.

Rasplet: Stize molba od ucevnog carigradskog muslimana da na mostu urezu natpis ko ga je napravio i kada. Mnogo vremena je Jusuf razmisljao o tome ali na kraju ipak je ostao most bez imena i znaka.

Kraj: Na kraju pisac opisuje izgradjeni most i predio oko mosta.

Glavni likovi: Veliki vezir Jusuf, neimar bezimeni Italijan...

Sporedni likovi: Svi prolaznici mostom, carigradski musliman...

Tema: Lik čovjeka stvaraoca, odnosno u ovom slučaju neimara, veličina ljudskog napora i strepljenja. Ljudska nemoć da se dosegne konačni smisao, makar smer u kojim se ide bio krajnje etičan. Vizija ljudskih djela i sudbina onih koji ih prave.

Ideja: U ćutanju je sigurnost. U ovoj ideji sigurnost predstavlja most kao građevina a ćutanje je njegovo kamenje koje „ćuti“.

30.03.2010.

Ivo Andric „Aska i vuk“

Vrijeme radnje:

Mjesto radnje:Strme livade

Kompozicija djela

Uvod: Opis Aske, Aska je htjela da postane balerina, i zanesena igrom znala je da odluta daleko od stada i tako je dolazila u opasnost da je pojede vuk.

Zaplet: Jednog predivnog jutra, opijena lepotom, Aska se našla lice u lice sa strašnim vukom.Odlučila se za igru iako bi to mogao biti njen posljednji pokret. Učinila je prvi pokret I zatim su se pokreti nizali jedan za drugim. Igrala je pred vukom čudesnom igrom koja je u njemu probudila radoznalost, a potom ga pomela, zanijela I osvojila.

Vrhunac: Vuk doživljava duhovni preobražaj , zaboravlja na krv I meso jer mu dušu osvaja Askino čudesno igranje.

Rasplet: Začuo se pucanj, Aska se onesvijestila a iza vuka je ostao krvav trag. Čobani su pratili taj trag I došli do vuka koji od ranjavanja nije mogao dalje. Čobani su se vratili u selo sa vukom kojeg su vukli za stražnje noge.

Kraj: Velika radost, Aska je došla sebi, igranje, pjevanje, čestitanje.

Glavni lik: ovčica Aska

Sporedni likovi: Askina majka, vuk, čobani i ostale ovce na Strmim livadama

Tema: Pobjeda nad smrću i prolaznošću ovčice Aske.

Ideja: Ljepota ima moć da oplemenjuje i potiskuje u čovjeku niske nagone. Umjetnost i volja za otporom pobjeđuju svako zlo pa i samu smrt.

30.03.2010.

Ivo Andric „Mila i Prelac“

Vrijeme zbivanja radnje: Ljeto.

Mjesto zbivanja radnje:  Na mostu u opstini na drumu.

Kompozicija djela:

Uvod: Djecak se igrao sam na drumu.

Zaplet: Vlada je trazila covjeka da pohvata sve pse lutalice.

Vrhunac: Smrt Čorkana.

Rasplet: Smrt Prleca.

Kraj: Smrt Mile.

Glavne licnosti:  Djecak.

Sporedne licnosti:

Tema:

Ideja:

30.03.2010.

Ivo Andric „Deca“

Vrijeme zbivanja radnje: predproljetno doba

Mjesto zbivanja radnje:  napusteni mejtef

Kompozicija djela:

Uvod: Prosedi inzinjer prepricava svoje sjecanje iz djetinstva. Prica o vodjama djece iz njegovog sokaka: Miletu i Paliki.Mile i P alika pozivaju svu djecu iz sokaka pa i pripovjedača da idu da biju Jevreje. Polazak odmah poslije rucka. Opis oružja koje su posjedovali.

Zaplet: U dnu ulice igrala su se četiri Jevrejska dječaka u praznicnom odjelu i Mile dade znak ostalim da krenu prema njima. Mile jurnu prema dječacima i poče ih udarati. Dječaci su počeli bježati a za njima krenuše Mile, Palika i sadašnji inžinjer. Trojica su se uspjela sakriti ali četvrti najkrupniji je bježao iz ulice u ulicu.

Vrhunac: Sadašnji inžinjer se našao lice u lice sa jevrejskim dječakom i pustio ga da pobjegne.

Rasplet: Mile i Palika su dotrčali do sadašnjeg inžinjera i odgurnuli ga grubo i prezirno i onda su krenuli nazad u svoj sokak.

Kraj: Djeca iz mahale su pravila šale na račun sadašnjeg inžinjera.

Glavne licnosti: djecak odnosno sadašnji inžinjer

Sporedne licnosti: Mile, Palika, djeca iz mahale i jevrejska djeca...

Tema: Bolno sjećanje pripovjedača; tuča dječaka zasnovana na mržnji prema ljudima koji su bili različiti od njih samih, u ovom slučaju različitost je po nacionalnoj pripadnosti.

Ideja: Trauma iz djetinstva ostaje duboko urezana u pamćenje i izvire sa prvom bujicom sjećanja.

30.03.2010.

Ivo Andric „Knjiga“

Vrijeme zbivanja radnje:  u raznim godisnjim dobima

Mjesto zbivanja radnje:  u kuci na stepenicama i u bibloteci

Kompozicija djela:

Uvod- Opis straha i svih njegovih vrsta, ulazak djecaka u pricu. Opis djecaka i njegova zivota, njegovo razmisljanje o knjigama, obaveznim skolskim i neobaveznim, odnosno onim koje bi on volio posuditi iz biblioteke i procitati. Zeljno iscekuje pravo da se sluzi bibliotekom. Prvog utornika poslije podne on je stajao pred bibliotekom i cekao bibliotekara. Razmisljao je koju knjigu da uzme. Kad se odlucio za jednu, posudio ju je i izasao je iz biblioteke.

Zaplet- Silazeci niz stepenice knjiga mu ispade i raspade se. On je brzo sastavi i brzim koracima podje kuci. Ostavio je knjigu na dno svog djackog kovcega.

Vrhunac- Pitao se kako ce to popraviti i neprestano razmisljao o ostecenoj  knjizi.

Rasplet-  Kupio je lepilo i zaljepio knjigu.

Kraj- S velikim strahom je usao u biblioteku i vratio knjigu ali bibliotekar neprimjecuje da je knjiga bila ostecena.

Glavne licnosti:  djecak

Sporedne licnosti:  bibliotekar profesori drugovi

Tema: Zaviranje u djecakovu dusu, cistu i neiskvarenu koja zeljno iscekuje mogucnost na sluzenje bibliotekom a kasnije tuguje za ostecenom knjigom.

Ideja:  Ono sto dugo iscekujemo i o cemu previse razmisljamo mozda nece ispasti onako kako smo mi zamislili i zato se trebamo primetiti na moguce posljedice jer svako pravo na nesto nosi i odredjenu vrstu odgovornosti.

 

30.03.2010.

Ivo Andric "Crveni cvijet"

Vrijeme zbivanja radnje:  1906 g.

Mjesto zbivanja radnje: Na ulici, u skli.

Kompozicija djela:

Uvod: Promjena prezimena.

Zaplet: Pored crkve susrese grupu radnika s crvenim cbjetovima.

Vrhunac:  Djaci se dobacuju  sa crvenim cvijeto iznad profesorove glave.

Rasplet: Odlazak u zbornicu i kod direktora.

Kraj: Uzbuna zbog cvijeta ubrzo je zaboravljena.

Glavne licnosti: Profesor Vasiljevic.

Sporedne licnosti:  Djaci, direktor, prof. Matematike, ljudi na ulici itd.

Tema:  Mrzovoljni profesor i njegov odnos prema ucenicima.

Ideja:  Odnos izmedju profesora i ucenika treba biti bolji nego sto je prikazan u ovoj prici.

30.03.2010.

Ivo Andric "Prozor"

Vrijeme zbivanja radnje:  Dan i noc.

Mjesto zbivanja radnje:  Djecakova kuca gdje je djecaak provodio mnogo vremena , igralste.

Kompozicija djela:

Uvod- Prica o djecakovom ranom djetinstvu

Zaplet- Miskova ponuda djecaku da razbiju babi prozor

Vrhunac-  Djecak dobija batine od oca zbog toga sto je misko razbio prozor

Rasplet- Uplakan odlazi u krevet

Kraj- Tukao ga je mnogo I cesto kao I njegovog prata

Glavne licnosti:  djecak-

Sporedne licnosti:  Misko, djecakov otac, djecakova mama, djecakov brat i sestra, baba.

Tema: Nagovaranje djecaka na razbijanje prozora i njegova briga da se ne ucini to lose djelo.

Ideja:  trebamo birati bolje drustvo za druzenje jer ako se ocini lose djelo od strane tog drustva kao da smo to mi ucinili.

30.03.2010.

Ivo Andric "Kula"

Vrijeme zbivanja radnje: Poslije prvog svjetskog rata.

Mjesto zbivanja radnje: U kuli.

Kompozicija djela:

Uvod- Opisivanje kule.

Zaplet- Igranje u kuli.

Vrhunac-  Lazara tuce neprijateljski vojnik.

Rasplet- Prepiranje djecaka i odvofjenje djevojcice.

Kraj- Rusenje stare kule.

Glavne licnosti: Lazar-

Sporedne licnosti:  Lazarova mama, Smiljka i njena mama, Djordje, drugovi.

Tema: Tema je kula i dozivljaj Lazara u djetinstvu u toj kuli. 

Ideja:  Neki posebni dozivljaji iz djetinstva ostaju duboko urezani u nama i nikad se nezaboravljaju.

 

29.03.2010.

Zija Dizdarevic „Majka“

Fabula:

-U ovoj prici pisac se sjeca sebe kada je bio petnaest godina mladji. Opisuje majku.

-Sjeca se isprebijanog , polomljenog djetinstva, nedoigrane igre, zene sakrivene u tami, ocevog nemilosrdnog pgleda

-Sjeca se kada su njegovoj majci dolazile zene na kahvu i oni su mogli da ne smetaju po kuci izaci na skokak.

-Sjeca se i ljeta i necega sto snazno i otegnuto dreknu tu-uu-uu, bilo je to auto koje je pregazilo fikreta i zaustavilo se. U prasini se naziralo samo nesto zeleno.

-Iz kuce je izjurila majka i to je bio strahovit trenutak. Majka je imala bolan pogled. Dosao je otac i izgalamio se na majku sto je izasla nepokrivena.

Vrijeme radnje: Pcetak XX stoljeca, ljeto

Mjesto radnje: Fojnica,kasaba

Tema: Majka njen zivot, privrzenost i povezanost sa djecom te njena poslusnost prema djecakovom ocu.          Mukotrpan zivot zene u patijarhalnoj sredini.

Ideja:  Roditelje treba slusati pgotovo majku jer nas je ona rodila i ona nas najvise voli i brine se da bi imali sto bolji zivot i ne zeli u nekim trenutcima otkriti svoje suze. Svako zasluzuje jednaka prava; u ovom slucaju zena u odnosu na muskarca.

Likovi: Glavni: pisac, Pomenuti : otac, bajro, fikret, majka,

Opis likova:

Majka: U ovoj prici sve se vrti oko majke. Pisac je detaljno opisao i fizicki i psihicki: Citati o opisu majke: Stoji iza mene daleko, petnaest i visegodina daleko, priguseno bosansko djetinstvo. Da li se sjecam!    Bila je jedna kutija-soba,  i po njoj  išlo napaćeno mršavo lice, noge u papučamax, izblijedjele dimije i blag predan pogled. Majka! Sjećam se:jurili smo po vršajevima za konjima preko trave i kamenja, kroz dječije razigrane prostore, zaboravljajući otići pet puta na dan u džamiju i-poslije su očeve batine bile svršetak radosti. Mati je sumorno poslušna i prigušena kao i mi suzila:“Svoj je otac, kad malo i udari, poljubi ga u ruku, pa klanjaj, sinko“ , a na svaki udarac i jauk lice joj se trzalo i glavu je okretala.  Sjećam se majke:blijedila je. Sakrivena iza žalosnog crnog vela „vale“ uvijena u široko platno-zar, krila se od ljudi kada je u rijetke dane, trebalo proći ulicom. Iskrivljenih poluotvorenih  usta bez vale i zara izjurila je mati pognutih ruku nad zgnječeno tijelo koje se prestalo trzati. Ja ne znam...gledao sam samo nju, nisam se micao i htio sam očajno sam htio da pobjegnem od tog strahovitog trenutka i duboko, duboko začinjala se luda misao:možda sve ovo nije ovako...nije istina. A majka je imala široko razrogačene oči. Okamenjen pogled bio je visoko visoko nad krvavom prašnjavom zemljom i sve oko mene, i ja, svi smo se „utopili u taj bolan pogled“

Mišljenje o pripovjetci:  „Majka“

Ova pripovjetka mi se jako svidjela i jedna je od najljepših i ovoj lektiri bar po meni. U njoj je prikazan život koji su prije podnosile žene i djeca te očeva uloga koja je uvijek bila presudna. Radnja ove pripovjetke počinje negdje u polovini njenog cjelokupnog teksta rečenicom:“sjećam se:bijaše ljeto“ dok na završetak odnosno kraj ima svega nekoliko rečenica. Ovaj uvod zapravo nije uvod za radnju : događaji ne slijede iza njega, a završetak ne predstavlja rasplet kao što bi trebalo. U ovoj pripovjetci pisac slikovito opisuje majku. Veoma su zanimljive veze između nekih riječi u ovoj pripo0vjetci. Primjer kutija-soba, a sa ovim riječima povezana je i riječ koja se ovdje često ponavlja riječ zid-duvar. Pripovjetka se zove „Majka“ ali ipak u ovoj pripovjetci riječ je o piščevoj sudbini i sudbini tadašnjeg naroda. Ta sudbina je bolna i strahovita, ali ipak priča je jako dobra i poučna.

Epiteti:  Napaćeno mršavo lice, izblijedjele dimije, blag pogled, crne poderane seoske košulje, zelene odaje, nemilosrdni pogled, savijena, žuta, opustjela ulica, stari zid, zelene kratke otrcane hlačice,beznadan urlik, zgnječeno tijelo, razrogačene oči, krvavom prašnjavom zemljom

Poređenje: Brzo kao tren, kao da je u ušima odjekivao rezak slomljen krik, kao i za našeg avlijskog zida....


Stariji postovi

Lektire
<< 12/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031